An edition of Sunce sebe gleda (1999)

Sunce sebe gleda

  • 0 Ratings
  • 0 Want to read
  • 0 Currently reading
  • 0 Have read
Not in Library

My Reading Lists:

Create a new list

Check-In

×Close
Add an optional check-in date. Check-in dates are used to track yearly reading goals.
Today

  • 0 Ratings
  • 0 Want to read
  • 0 Currently reading
  • 0 Have read

Buy this book

Last edited by Tom Morris
March 4, 2020 | History
An edition of Sunce sebe gleda (1999)

Sunce sebe gleda

  • 0 Ratings
  • 0 Want to read
  • 0 Currently reading
  • 0 Have read

THE SUN WATCHES ITSELF

The second collection of Dejan Stojanovic’s verse, “The Sun is Watching Itself,” is covered by a metaphysical and philosophical veil. Eleven segments are connected by these two abstract approaches and by such key images as a circle, suggesting infinity, and silence, reflecting space and eternity. The circle serves as a powerful symbol and a device of the perpetual in this poetry: “the end without endlessness is only a new beginning,” claims the poet. Thus, one of the poems bears the title “God and Circle,” symbolizing the perennial search for an exit and the eventual finding of one, which only leads into another circle and to continuous evolution. This prompts Stojanovic to pose the question “Is God himself a Circle?”—implying that God is endless and ever present.

Although concise, the poems convey in a powerful and specific manner messages from the triad circle-God-eternity, connected by man’s destiny and the poet’s concept of human life and origins, and of the universe itself. In other words, microcosmic observations lead to macrocosmic revelations and didactic conclusions. The poems seem to teach us what is obvious in the context of common sense, often surprisingly remote to the modern man.

In terms of style and format, the author has a coextensional approach; he uses relatively simple expressions and words in an interplay of brilliant meanings that bring about highly complex but easily readable structures. If elegance is represented by simplicity, then these are some of the most elegant verses imaginable, unadorned verses that are a source of beauty and wisdom. Stojanovic’s perceptions of light and darkness, of fantasy and reality, of truth and falsehood present us with a circular format of infinity and resurrection.

The format has its logical beginning and end. “The Sun is Watching Itself” begins with poems dedicated to God and the universe, then descends from the metaphysical to the philosophical, focusing on more ordinary such us the symbolic meaning of a stone, a game, a place, silence, hopelessness, and the question ”Is it possible to write a poem?" Stojanovic’s collection might well serve as an affirmative answer to this question. The poet has taken us on a long journey from God and universe to our everyday world. We all seem to be a part of a circle, says the author, searching for the eternal in the universe, only to realize the finality of life on earth. The poet’s message is doubly effective for its extraordinary, soul-searching content and its reflective, powerful language.

-Branko Mikasinovic, Washington, D.C.

WLT World Literature Today, A Literary Quarterly of the University of Oklahoma, Norman, Oklahoma,

Volume 74, Number 2, Page 442, Spring 2000

SOLARNI KRUG ISTINE

Već sa prvom zbirkom ("Krugovanje") Dejan Stojanović je kvalitativno značajno postulirao svoj poetički credo i simbolički kompleks tako da uz pomoć njega može uspešno da se prati obimno koncipirana celina, kontinuitet i preokupacije, drama pesničkog stvaranja u borbi za istinu i traženje smisaonosti kroz kreaciju u zbirci "Sunce sebe gleda." Kroz poetičku prizmu narečenih zbirki jasno se sagledava i poetsko "vjeruju" Dejana Stojanovića koje bi bilo najbliže Nastasijevićevoj misli da bi trebalo prožeti se poezijom, a ne samo dodirnuti je. Pesnik sa prvom zbirkom prihvata izazov, koji još bolje značenjski produbljuje u drugoj; odricanje od moderne koja je sama sebi svrha, opredeljujući se da pesničkim simbolima iskaže univerzalnu dramatičnost.

Pesnik, i kada je osećanje slobode u njemu jedna od osnovnih dominanti osećanja sveta, ne može se oteti utisku da je još samo jedna karika u lancu potvrđivanja i nastavljanja volje onih spodoba koje iz dubina nebića izlaze na svetlo dana, zauzimajući sebi svojstvena i primerena mesta u hipokriziji, oportunizmu i egocentričnom konformizmu naših dana. Otuda je u poeziji Dejana Stojanovića put ka suštini i istini poetički i smisleno lociran "s druge strane vida" ("Krugovanje") dok se formalno poigravanje smislom reči—koje na planu metafizičkog usložnjavanja povlači razgranato poigravanje značenjem—prepliće sa nepomućenom verom u pročišćujuću ulogu reči. Profetska uloga poezije u prizivanju i ovekovečavanju kataklizme totalitarnog sveta daruje ontološki pečat postojanja svemu; u rekombinacijama i specifičnim međuodnosima i višnjoj harmoniji između stvari iz fundusa očiglednosti. Osluškivanje pulsacija bića izjednačeno je sa osluškivanjem večnosti koja vaskrsava u poetskoj matrici saznanja o nepreglednosti i, u isto vreme, uniženosti bića u odnosu na apsolut, ciji je pečat jasno utisnut u svakodnevnu pojavnost. Samim tim kategorije vanljudskog počivaju u metaforama i slikama sveta koji se atomizira u supstancijalni praelement smisla; u prapočelo, odakle se ponovo vaspostavlja pod blagotvornim utiskom i oblikom pesme.

Poniranje u nemušte i tajinske zone bica, osetljivost i pažljivost u građenju lirskog subjekta, imaginativni spojevi prepuni duhovne osetljivosti, od velike većine pesama zbirke "Sunce sebe gleda" stvaraju univerzalne simbole poetski rafinovane imaginacije, fantazijskih obasjanja i pazljivo odabranih folklornih rudimenata pamćenja izniklih iz našeg tla. Jezički senzibil uvodi nova značenja u poznate relacije; svetlo i tama—oportuna simbolika sna, pretvaraju se u okolnosti stvaranja, tišina prerasta u dinamično stanje unutrašnje molitve, a istina, kroz potrage za njenim ontološkim parametrima—preispitivanjem nutrine, postaje samosvojno stanje izopštenih i jurodivih umova. Upravo takvo posedovanje istine, kao unutrašnjeg osećanja i kao istupa iz sebe, u poetskom ludensu Dejana Stojanovića povlači irinijske i sarkastične linije pevanja; asketskog izrugivanja svetu materije, hipokrizije i prosečnosti, suprotstavljanja istine jedinke (bića) "istini" mase (kolektivnog zla utemeljenog u ne-bicu). Pozicija čoveka samca jeste pozicija pesnika u odnosu na, do obezličenja multiplikovan, organon vaskolikog sveta.

Stišani tonovi gradacije simbola, stvaranje specifične hijerarhije, traženje sebe u drugima i drugih u sebi, elementarizuju u ovoj zbirci jedinstvo kruga kao alegorični pečat apsoluta i istraživanja beskonačnosti i konačnosti zemaljskih dana. Između reči i glasova, katalizatora duhovnog i uzvišenog, apsoluta i smisla postojanja, sugestivno i simbolički redukovanih stihova, do širokog narativnog zamaha, utkana je čitava ova zbirka. Ova poezija je sva u jeziku i sva od jezika. Put Nojeve barke jezika jeste njeno apsolutno znanje kojim plovi kroz žamor i bure nerazumevanja, neshvatanja i reči iz kojih je iscureo smisao kao pesak iz klepsidre sveta čije dane prepune iskušenja intenzivno proživljavamo.

-Petar V. Arbutina, 1999.

PESNIK PRED OTVORENIM VRATIMA

Dejan Stojanović, u poslednje dve godine načinio je pravi podvig: objavio je šest knjiga. Osim jedne, sve knjige pesama.

Stojanović je pesnik koji traga za savršenim pesničkim oblikom jer istovremeno traga i za apsolutnim smislom čovekovog postojanja.

"Krugovanje" (1993) je naznačilo Stojanovićev pesnički put, a nove knjige—"Sunce sebe gleda", "Znak i njegova deca", "Tvoritelj", Oblik, uz treće, dopunjeno izdanje "Krugovanja", zaokruzile su njegovo dosadašnje pesničko delo. U "Razgovorima," Dejan Stojanović je sabrao intervjue koje je početkom devedesetih godina vodio sa veoma istaknutim srpskim i stranim stvaraocima, u Beogradu, Parizu i Čikagu, a objavljivao ih je tih godina (1990-1992) u magazinu "Pogledi". Nije mala stvar naći se oči u oči sa piscima kakvi su Alek Vukadinović, Momo Kapor, Nikola Milosević, Žak Klod Vilar, Sol Belou, Stiv Tešić, Branko Mikašinović, Čarls Simić i Nadja Tesić, ili sa slikarima Petrom Omčikusom, Ljubom Popovićem, Milošem Šobajićem, Savom Rakočevićem. Umeti sa njima razgovarati na visokom, dakle njihovom nivou, postavljati im odgovarajuća, za svakog od njih dobro promišljena i pronađena pitanja, koja otključavaju brave i njihovih dela i njihovih ličnosti, to je posao koji zahteva veliko i veoma rznovrsno znanje. Nije, onda, čudo što je za ovu knjigu Dejan Stojanović dobio nagradu Matice iseljenika i Udruženja književnika Srbije za intelektualni angažman.

Knjiga pesama "Krugovanje" bila je objavljena prvi put 1993. godine, a zatim je doživela još dva izdanja, 1998 i 2000. Pesnika iz Čikaga srpska javnost je doskora poznavala samo po toj knjizi. Poznavala i cenila, što se može zaključiti iz sažete ocene Aleka Vukadinovića: "Specifičan, iznenađujuće originalan, izvan tokova kolektivno negovanih senzibiliteta i pomodnih trendova. "

I poznati američki pesnik, Čarls Simić, ima laskavo misljenje o prvoj Stojanovićevoj knjizi.: "'Krugovanje' je knjiga u kojoj sam u potpunosti uživao. Obilje lepih kratkih pesničkih formi." Ne iznenađuje ovakva Simićeva ocena, jer on kao stvaralac i prevodilac Nastasijevića i Pope zna šta je lepota kratke pesničke forme. Zato je i važno to priznanje kada ono baš od njega dolazi, a pogotovo što se odnosi na nešto sto je bitna karakteristika Stojanovića kao pesnika: za njega su reči sakralni znaci, pa se on prema njima i odnosi sa krajnjim poštovanjem, odgovornošću, uzdržanošću, koja je na samoj granici straha:

 Kada bismo utvrdili
 Koliko je važno da se nešto kaže
 Mozda nijednu reč ne bismo napisali
                     ("Isto")

Ali strah ne sputava pesnika. Razmišljajuci o svojoj poetici , Stojanović se prisetio majstora nad majstorima, Betovena:

"Samo praznina kad gleda / Uvek isto vidi". Praznina može da vidi samo prazninu. A čovek kada gleda vidi čoveka—mada ni njega nije lako videti, pogotovo sagledati. Pesnik, međutim, gleda kroz čoveka i vidi ono što vide pravi stvaraoci, umetnici i duhovnici—tajnu. Stojanović je, pored ostalih, napisao i dve lepe pesme o tajni. Prva "Tajna" kao da je od ovoga, čovekovog i prirodnog sveta:

 Bogata i daleka
 Ti nemo čekas
 Gde se kriješ
 Daj znak
 Primi u goste
 Morem opasana
 Nehajna—sebi dovoljna
 Nećeš da otvoriš vrata

A druga tajna, u pesmi "Tajna i istina", kao da je ona koja je u vezi, pored drugih, sa jednom, najvišom istinom, istinom nad istinama, u vezi sa samim izvorom života i postojanja, sa istinom Tvoritelja:

 Ima mnogo tajni
 Nemoj ih sve rešavati
 Ima mnogo istina
 Samo ka jednoj teži
 Sve istine iz jedne dolaze

U pesmi "Blago izvora", iz tog istog ciklusa "Betoven i smrt", u knjizi "Sunce sebe gleda", Stojanović se ponovo vraća sličnoj slici početka svih početaka, ishodištu svih ishodišta, izvoru svih izvora:

 Ne propusti da vidiš
 Kako se cveće Suncu
 Galeb vodi raduje
 Primi ih u sebe
 Gledaj kroz mrak
 Sanjaj kroz svetlost
 Ka jezgru
 Iz kog si na put krenuo

Pored apsolutnih, svemirskih "vrata", Stojanović ne zaboravlja ni čovekova vrata, na kojima se, ranije ili kasnije, ugleda smrt. I ta se pesma, "Betoven i smrt" odlično uklapa u ovaj ciklus u kojem se ukrštaju simboli izlazaka i ulazaka:

 Smrt je na vratima
 Kaže Betoven
 Da li da mu verujemo
 Možda se i nije šalio
 Možda je stvarno video smrt
 Oči im se srele
 Njemu nije imao ko da kaže
 Da zaključa vrata

I da mu je rekao, Betoven ih ne bi zaključao. Nije ih zaključao ni Stojanović. Srećom po sebe i poeziju koju piše drži ih i on širom otvorena.

Sreću mu se oči sa smrću, ali i sa svetlošću.

-Aleksandar Petrov

Amerikanski Srbobran, Književni dodatak, decembar 2000.

Publish Date
Publisher
Knjizevna rec
Pages
157

Buy this book

Edition Availability
Cover of: Sunce sebe gleda
Sunce sebe gleda
1999, Knjizevna rec
Hardcover

Add another edition?

Book Details


First Sentence

"NAJLEPŠA PESMA Hteo sam da napišem najlepšu pesmu / Ali svet je sam sebe napisao"

Table of Contents

NEBOKRET
Prva Tišina. Page 7
Vrh i dno. Page 8
Omeđen beskrajem. Page 9
Vetrenjača. Page 10
Sveti plam. Page 11
Tačka. Page 12
Vasiona. Page 13
Cvet svemira. Page 14
Jesi li ili nisi. Page 15
BOG I KRUG.
Dan svemira. Page 19
Nebo i krug. Page 20
Istina kruga. Page 21
Bog i krug. Page 22
NEBOHOD.
Kiša apsoluta. Page 25
Oblak I. Page 26
Oblak II. Page 27
Svetlost i mrak. Page 28
Obmana. Page 29
Mladi starac. Page 30
Večnost i trajanje. Page 31
Večnost i večnost. Page 32
Nula. Page 33
Brzina. Page 34
Beskraj i kraj. Page 25
MESTO ZABORAVLJENO.
Ognjište. Page 39
Bajka i kraj. Page 40
Paradoks. Page 41
Božji šegrt. Page 42
Varka. Page 43
Čvsrta zemlja. Page 44
Bog je zauzet. Page 45
Zvezda u travi. Page 46
Slovo njegovo. Page 47
Mesto zaboravljeno. Page 48
Vatra, Povratak. Page 49
KAMEN I REČ.
Gde prestaje pesma. Page 53
Reč. Page 54
Prva reč. Page 55
Kaman i reč. Page 56
Slaganje reči. Page 57
Skrivene reči. Page 58
Reči nekazane. Page 59
Priče. Page 60
Hipnoza reči. Page 61
Nekoliko reči. Page 62
Ista priča. Page 63
Misao II. Page 64
Laž. Page 65
Istina i laž. Page 66
Sokrat. Page 67
Umor. Page 68
Nova reč. Page 69
ŠTA POSLE.
Nemost. Page 73
Ili. Page 74
Pitomi zvuk. Page 75
Tamo i ovde I. Page 76
Ništa. Page 77
Svetiljka. Page 78
Ovako i onako. Page 79
Šta posle. Page 80
Vitez. Page 81
Vitezovi. Page 82
IGRE.
Ne. Page 85
Rat. Page 86
Stvari. Page 87
Prevara. Page 88
Cirkus. Page 89
Visočanstvo. Page 90
Patuljak. Page 91
Virus duše. Page 92
Vrednost i promašaj. Page 93
Produži dan. Page 94
Igra I. Page 95
Igra II. Page 96
Igra III. Page 97
Razmišljanje naljućenog. Page 98
MOŽE LI SE NAPISATI PESMA.
Da li postoji Bog. Page 103
Uvreda I. Page 104
Božji sin. Page 105
Hrist. Page 106
Glava. Page 107
Život. Page 108
Blesak tišine. Page 109
Dobrotvori. Page 110
Može li se napisati pesma. Page 111
Predah. Page 112
BEZIZLAZ.
Oduzetost. Page 115
Nasamo sa sobom. Page 116
Ako. Page 117
Tamo i ovde II. Page 118
Apsurd. Page 119
Uvreda II. Page 120
Podvala. Page 121
Misao o nama. Page 122
Pitanje suncu. Page 123
Seansa. Page 124
Stara klupa. Page 125
Vrt. Page 126
ZVUK TIŠINE.
Šapni mi svoju tajnu. Page 129
Mera borbe. Page 130
Jednostavnost. Page 131
Empatija. Page 132
Put. Page 133
Pakao i raj. Page 134
Miris polja. Page 135
Lek. Page 136
Zrak. Page 137
Dan. Page 138
BETOVEN I SMRT.
Izlaz. Page 141
Tajna. Page 142
Tajna i istina. Page 143
Blago izvora. Page 144
Možda. Page 145
Betoven i smrt. Page 146
Isto. Page 147
EPILOG.
Pakao. Page 151
DODATAK.
Solarni krug istine, Petar V. Arbutina. Page 155
Beleška o piscu. Page 158
Sunce sebe gleda, Dejan Stojanovic
By statement: Dejan Stojanović.
Series: Biblioteka Pismo
Source records: Library MARC record
Library MARC record
Language: Serbian
Dimensions: 21 cm.
Pagination: 157 p. ;
LCCN: 00279202
LC: PG1419.29.T587 S86 1999
Subject: Poetry

Edition Notes

Published in
Belgrade, Serbia

The Physical Object

Format
Hardcover
Pagination
157 p.
Number of pages
157
Dimensions
21 x x centimeters

ID Numbers

Open Library
OL19564830M

First Sentence

"NAJLEPSA PESMA Hteo sam da napisem najlepsu pesmu / Ali svet je sam sebe napisao"

Community Reviews (0)

Feedback?
No community reviews have been submitted for this work.

History

Download catalog record: RDF / JSON
March 4, 2020 Edited by Tom Morris merge authors
February 17, 2011 Edited by books Fixed a typographical error
February 17, 2011 Edited by New Avenue Books Edited without comment.
May 18, 2010 Edited by 205.188.117.79 Edited without comment.
December 11, 2009 Created by WorkBot add works page