Među mitskim motivima koji se prepoznaju u ulomcima praslavenskih obrednih tekstova što ih je do sada pošlo za rukom rekonstruirati ističe se dvoboj velikih bogova, gromovnika Peruna, orla ili sokola, i stočjega boga Velesa, zmije odnosno zmaja ili ljute zvijeri medvjeda. Taj dvoboj, upravo božanski boj, događa se uvijek i svagdje kad god i gdje god zagrmi grom i bljesne munja. Taj se motiv u toj tekstovnoj predaji ističe toliko da Ivanov i Toporov, koji su ju prvi istražili i temeljito rekonstruirali, oslonjeni ne samo na te slavenske i druge indoeuropske tekstovne podudarnosti, pogotovo s indijskom Vedom i iranskom Avestom, dokazali da joj ishodište seže do u indoeuropsku davninu, tu rado govore o "osnovnom mitu." Teško je, međutim, prosuditi koliko je taj motiv u razmrvljenoj tekstovnoj predaji tako uočljiv jer je u mitskoj slici svijeta Praslavena i Praindoeuropljana doista bio "osnovan", a koliko zato što su se obredni tekstovi koji su se odnosili na to osobito duboko usijecali u pamćenje mladih naraštaja, pa su ih poput obiteljskog nakita preuzimali i pri oblikovanju mlađih tekstova usmene književnosti, da ih okite. Bio je to kao neki zalog baštine, simboličko zadržavanje svojega autentičnog duhovnog ozračja naglomu prekidu svakoga kontinuiteta pri prihvaćanju kršćanstva unatoč. Ta je težnja odoljela i velikom pritisku pokrštenja. Tako je onda i nešto od svega toga došlo i do nas.